Heroji 2006.

 heroID: 7545

PETAR BRTAN (40)

Čepin

Nakon smrti supruge, Centar za socijalnu skrb Petru je oduzeo prerano rođenu kćer i smjestio je u Dom za nezbrinutu djecu u Zagrebu. Tvrdili su da on ne zna ništa o djeci i nema uvjeta za život s malenom. Očajni otac promijenio je život i učinio sve kako bi mu se voljena kći vratila kući. I uspio je. Centar mu je vratio dijete. Upoznao je i Martinu, s kojom se ubrzo oženio. Lani su dobili prekrasnu djevojčicu.

OPŠIRNIJE

Petar Brtan (38) danas je, kaže, najsretniji čovjek na svijetu. Uspio je vratiti skrbništvo nad kćeri nakon što mu je preminula voljena supruga, srediti život, ponovno se oženiti i čekati bebu s novom ljubavi. No prije samo godinu dana bio je u očajnoj situaciji.

- Supruga mi je bila u sedmom mjesecu trudnoće. Dobila je moždani udar i preminula odmah nakon prijevremenog porođaja Valentine. Bio sam potresen. A onda se dogodio još veći šok - priča Petar, koji odnedavno živi u Čepinu pokraj Osijeka.

Zbog skromnih uvjeta u kojima su živjeli, nadležni Centar za socijalni rad u Novskoj Petru je uzeo Valentinu i smjestio je u Dom za nezbrinutu djecu u Nazorovoj ulici u Zagrebu.

- Rekli su mi da se sam ne mogu brinuti o bebi jer o tome ništa ne znam te da u kući nemam odgovarajuće uvjete. Više puta tjedno išao sam u Zagreb samo da bih je izljubio. Kako imam vrlo malu mirovinu, često nisam imao za kartu pa sam morao birati hoću li jesti ili vidjeti kćer. I tako sam bezbroj puta bio gladan. No čim bih je uzeo u ruke, glad je nestajala kao da sam se najeo najfinijih kolača - prisjeća se Petar, invalid rada s 1100 kuna mirovine.

Socijalni radnici rekli su mu da će kćer dobiti natrag tek kad uredi svoju kuću i nauči skrbiti o djeci. Uspio je podići kredit za obnovu kuće kojim se obvezao plaćati ratu od 600 kuna i uredio je dom od 28 kvadrata.

- Bilo mi je bitno da za malu imam sve što mi treba, a za menekako bude. Dok sam čekao da mi u Centru daju dijete, a to je trajalo gotovo godinu dana, išao sam kod brata u Čepin i učio na njegovoj maloj djeci - kaže Petar.

Kad su mu vratili Valentinu, njegov dan počinjao je u pet sati. Ložio je vatru, mijesio kruh i kuhao rižu na mlijeku za doručak. Tad su ga pozvali da gostuje u emisiji "Sanja" na RTL-u, gdje je javnost upoznao sa svojom borbom. Dobri ljudi odmah su mu pomogli. Tom je prilikom rekao i kako bi jako volio naći novu suprugu.

- Nakon niza poziva javila mi se Martina. Rekla je da me zove iz Austrije jer tamo radi kao babysitterica, da ima 21 godinu i da je iz Županje. Svidjela mi se na prvi pogled - rekao je Petar.

Već nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života znao je da je ona prava. I tad se dogodilo još jedno čudo.

- Martina mi je rekla da čeka bebu. Ova godina za mene je najbolja u životu. Odlučili smo se, naravno, vjenčati i preseliti u veću kuću, koju sam kupio zahvaljujući dobrim ljudima - kaže Petar.

Vjenčali su se 9. prosinca u maloj crkvi u Čepinu. Pred njima je još velika borba, no i ono što su dosad već prošli, ravno je herojstvu. O svemu tome Petar danas kaže: - Još kad sam dolazio u dom za napuštenu djecu u Nazorovu, nisam se mogao načuditi svim onim ženama koje su ostavile svoju djecu. Kažu mi da sam siromašan, a ja im se samo nasmijem jer vidim da ne shvaćaju pored kakvog se blaga svaki dan budim - zaključio je tata heroj dokazavši da se prava i i iskrena ljubav uvijek stostruko vraća.