Heroji 2016.

 heroID: 7872

Ivan Jagustin

Primio kemoterapiju pa istrčao oko 80 maratona

Foto: Duško Marušić/Pixsell

OPŠIRNIJE

Svojim primjerom dokazuje da i u najtežim situacijama čovjek treba ići naprijed te upornošću prkositi bolesti

Umirovljeni hrvatski branitelj Ivan Jagustin (54) iz Vodnjana, unatoč teškoj bolesti zbog koje mu je amputirana ruka trči maratone i ne predaje se. Maratone trči punih 35 godina, a iako mu je prije 5 godina dijagnosticiran rak kostiju, hrabri maratonac nije odustao već je odlučio i dalje trčati. 

- Najdulji maraton koji sam trčao je dužine 70 kilometara, Zagreb - Čazma. To sam pretrčao za 5 sati. Rekreativac sam koji obožava trčati i trčanje mi ulijeva nadu u život - rekao je Jagustin. Iza njega je 80 velikih i 50 manjih maratona. 

- Iako nemam ruku i dio torza, nema predaje. Ruku sam izgubio prije 4 godine, a karcinom mi se sada proširio na pluća i bubrege. Ne razmišljam o bolesti, ne želim. Borim se i idem dalje zahvaljujući jakoj vjeri u Boga, vjeri u sebe i ljude koji mi pružaju podršku da ne posustanem. Moj život je u Božjim rukama, a sve što radim osim za sebe, radim i za druge - rekao je. Trenutačno pije kemoterapiju u tabletama, pa je, kaže, zbog njih posijedio. Bio je na gospićkom i karlovačkom ratištu. Kada je doznao da boluje od karcinoma kostiju, šokirao se.

 - Ne mogu opisati taj osjećaj kada ti liječnici kažu takvu strašnu vijest. Nije bilo vremena za čekanje. Čak sam razmišljao o suicidu, ali sam uspio oduprijeti se takvom razmišljanju - priznao je. Kaže, kada se sve to prođe i preživi, ostaje vjera. - Zbog toga vjerujem u sebe i trčim, trčim koliko me noge nose. Trčat ću dok god budem disao - kroz suze je ispričao. Iako se bori s vlastitom teškom situacijom, posvetio se i dobrotvornom radu.

 - Kao pacijent na odjelu kemoterapije pokretao sam akciju prikupljanja televizora za tamošnje bolesnike. Mnogi me pitaju kako tako teško bolestan uspijevam trčati, a ja kažem da je sve moguće uz vjeru. Bog tako želi, da kroz trčanje svjedočim sudbinu i kažem ljudima da nema predaje. Nada uvijek postoji, ja sam svjedok - tvrdi. Doznavši da je dobitnik nagrade Ponos Hrvatske kaže kako je dobio dodatnu motivaciju da nastavi istim putem.

Medalje i pehari su uspomena

- Trčanje za mene znači život. Nekada sam bio među boljim trkačima- rekreativcima u Istri. Vikendima smo išli na razne trke i evo, kroz sve te godine sakupio sam 400 medalja i 100 pehara s kojima se ponosim - rekao je Jagustin pokazujući svoje blago.